četvrtak, 21.09.2006.
Zadnji post na ovom blogu!
evo moram se oprostit s vama
.
Odlučila sam da neću zbrisat ovaj blog nego da ću ga ostavit ovak lijepo da stoji...
Ne znam možda ga jednog dana nastavim pisat,još ću vidjet...
Novi blog je ovaj blog pa ak želite odite ga vidjet.
ZADNJI POZDRAV OD MENE.
BOK!
- 15:59 -
četvrtak, 07.09.2006.
Dosta mi je bloga!!! Vas uopće ne zanima kaj se događa sa mnom pa sam odlučila izbrisat blog... žao mi je za sve moje vjerne čitatelje,ali gotovo je s ovim blogom. Svima veliki pozdrav.
P.S. Smrtna kazna ovog bloga bit će 20.rujna.2006.
Možda napravim novi blog... Još ne znam
- 21:54 -
petak, 21.07.2006.
napokon more
Evo mene na moru. Svaki dan idem ujutro sa frendicom Linom na plažu i onda doma i onda spavat i onda van pa doma pa van i tako svaki dan.
Pošto je svaki dan isti (ne mislim na ništa loše
) odlučila sam otić na tečaj gitare. Tam sam upoznala dve cure (Andreja i Lea) s kojima sam se skompala. Baš nam je bilo super. Svaki dan smo se zabavljali kad eto moraju otići natrag u zg. Šta se može... Zato mi odlučismo napravit nekaj izrazito pametno
. Tak smo došli na izrazito pametnu ideju.
Taj dan (jučer) bilo je jako vruće. I tak nama puklo u glavu da skočimo sa brakadele (skakaonice) u odjeći (ispravak: ja sam bila u odjeći,a one su bile u kupaćima osim kaj su imale hlače još na sebi). Tak prvo vidiš njih dve kak lete u vodu,a zatim ja najpametnija od svih za njima. I sad zamislite mene,sve se cijedi sa mene kak idem polako,nogu ispred noge,doma. Ljudi su me gledali ko da sam pala sa marsa,ali nema veze. Ja sam se lijepo zabavila. Baš mi je žao kaj su morali otić. Da su bar još koji dan ostali. Kaj se može. Tak je to uvijek.
POZZZ... vjernim čitateljima kojih ima "jako puno"
- 20:37 -
petak, 23.06.2006.
THE NASLOV
Di da počnem. Možda od toga da mi je huligan ale upropastio vikend. Kaže (citiram):Sljedeću subotu(ovu koja stiže sutra) imamo turnir u gospiću i nitko ne smije ići na more ili bilo gdje drugdje ili se može oprostiti sa košarkom.
I sad se svi mi jadnici usrali od straha da nećemo moći više trenirat (makar ne znam razlog zakaj još uvijek želim trenirat) i odlučili ostat u Zagrebu. Danas popodne Dora mi javlja da nemamo danas trening i da sutra nejdemo u gospić. sad ja sva happy
kaj neću trebat ić na neki usrani turnir,ali eto ti poruke od odry:ipak idemo na turnir. budi sutra u pola 7(ujutro) na gl. kolodvoru. prekrašno!sve mogu zahvalit aletu…
danas ujutro išla sam na neki zbunjeni pregled radi nosa (curi mi krv boga pitaj zašto(ne spominji božje ime uzalud:ispričavam se vjernicima)). dođemo tamo u neku tam bolnicu
tam negdje daleko pa prvo lutamo i tražimo di je odjel otorinla...(onaj stručnjak za grlo,uho i nos). i tak mi čekamo i čekamo i čekamo i čekamo,a doktora nigdje. na našu veliku sreću došla je neka ženska koja poznaje bolnicu te je pozvonila na neko zvono te se ubrzo pojavio doktor. ubrzo sam došla na red. sad slijedi lošiji dio! doktor kaže: ima neka žilica u tvom nosu koja se treba skuriti tako da više ne pušta krv. i sad ja u očaju ispitujem mamicu da li to boli. a evo što mi je moja draga mamica rekla:ma to ti nije ništa strašno. on će uzet neku tam cijevčicu koja će bit vruča,onda će ti ju zabit u nos pa će ti ugurat vatu u nos te ćeš ju unutra morat držet četri dana. hvala mama,baš si me utješila. 
- 22:15 -
utorak, 20.06.2006.
NASLOV
Puno toga se dogodilo:Bila sam na otvorenju Bundeka,te na onom Dugave open air festivalu.. ZAVRŠILA JE ŠKOLA. NAPOKON!!!!! Jedva sam dočekala. Da se pohvalim prošla sam sa 5. Počelo nam je državno iz košarke. Nadam se da ćemo biti bar devete. Danas igramo tekmu protiv Croatie,te se nadam da ćemo ih dobiti. Malo se previše toga nadam,ali nema veze. Meni je super nema škole još jedanput da naglasim. Jedini problem je što se Tonka odselila u Špansko i neće u 8.razredu ići u školu. Šta se može!!!! Pokušale smo ju zaustaviti na sve moguće načine (glasanjem,pričanjem o tome kako su Dugave zakon,a špansko sucks,nagovaranjem...) ali nismo uspjele. Nadam se da će često dolaziti u Dugave.
Toliko od mene za sada. Neda mi se više pisat. Poslije onog prijašnjeg posta... Ne vjerujem da ću opet ikada u životu napisat takav OGROMNI post.
POOOOOOOOOOOZZZZZZZZZZZ...
- 14:21 -
utorak, 06.06.2006.
EVO ME NATRAG
Vratila sam se. Nadam se da sam jako nedostajala. Meni je bilo super u Francuskoj. Bile smo 5. Da vam ispričam sve što se dogodilo:
Kao što sam napisala u prošlom postu trebala sam biti na Velesajmu u pola 6. Ja nisam mogla dočekati da krenemo pa sam već na Velesajmu bila u 5.5 h. Ubrzo su došle i ostale cure(Živko,Andrea,Perička,Morana,Daria,Marija,Tena,Maja i Nika). Sve smo bile užasno uzbuđene. Jedva smo dočekale da uđemo u bus i krenemo prema Francuskoj. Na brzinu sam se pozdravila sa roditeljima i ušla u bus. U busu sam sjedila sa Marijom.
Otpočetka smo samo zurile kroz prozor i gledale kako se sve više udaljujemo od Zagreba,a sve smo bliže Frejusu (mjesto u kojem je bio turnir). U Celju u Sloveniji pokupili smo neke cure koje su isto išle na taj turnir. Više od pola ih je bilo obojeno u plavu boju,a dvije su imale kratku kosu,pa nismo jako dugo znali da li su muškog ili ženskog spola. Kao što sam već napisala više od pola ih je imalo plavu kosu i nosilo minice pa smo se čudili što oni rade na turniru,te da li uopče znaju igrati košarku. Zbog toga smo se zezale da se njihov klup zove fufinjak. Na sreću nisu nas čule jer bi onda bilo svačega.
Čim je pala noć počela je zafrkancija i zezancija. Samo se čuo smijeh i svako malo si mogao vidjeti bljesak fotoaparata. Tako smo negdja bili veseli do pola 1 sve dok nas umor nije svladao. Malo je bilo problema oko spavanja. Ja sam mogla zaspati sjedečki i ležeći,ali Marija nije mogla. Ona je morala spavati ležeći pa smo se par puta malo posvađale oko toga,ali nema veze. Ništa nije moglo pokvariti moje dobro raspoloženje. Ubrzo smo se dogovorili da ako ona bude pospana da ću ja na jedno sat,dva otići sjesti negdje drugdje pa ću se kasnije vratiti.
Bilo nam je super samo je meni malo bilo glupo što smo morali jedanput stati usred noći pa smo se svi razbudili pa nismo mogli opet zaspati.
Jedva smo dočekale da dođemo u Francusku. Dugo smo putovali do druge stanke. Najbolje je bilo što je ta druga stanka bila u gradu Nice koji je jako poznat u svijetu. Prvo što sam napravila bilo je kupiti par razglednica kao dokaz da sam bila u Nici. Na svakom koraku vidš jedino skupe hotele,palme i casina. Prije nego što smo krenule odlučili smo se prošetati tim prelijepim gradom. Odlučili smo se prošetati uz more jer je tamo bilo najljepše šetalište. Naj smješnije je bilo kad je neka zgodna žena protrčala pored nas,a trener se okrenuo za njom 
. Što je najsmješnije on je oženjen čovjek i ima malu djevojčicu tako da smo se začudile kada se zabuljio u dupe te žene.
Ubrzo je prošao obilazak i morali smo nastaviti dalje. Bilo nam je žao što se nismo malo duže zadržale u tom prekrasnom gradu. Ali što se može morale smo stići u mjesto Frejus da ne zakasnimo na turnir.
Stali smo još u jedno mjesto koje sam zaboravila kakom se zove,ali znam da je poznat po nekoj zgradi koja na ulazu ima crveni tepih i po tome što su u taj grad dolezile slavne osobe da ostave otisak svojih ruku na podu od kojih je kasnije nastala staza.
Nakon toga saznali smo da vozači nemaju pojma di se nalazi to mjesto gdje je turnir. Onda je neki Francuz morao doći s autom po nas da ne lutamo 100 god. po Francuskoj. Smjestili smo se u neke apartmane stare tisuću god.,ali meni to nije smetalo jer sam bila vesela što sam u Francuskoj. Brzo smo ostavile stvari i krenule nešto pojesti. Organizirali su da jedemo u McDonaldsu. Nisam mogla shvatiti Moranu koja nije voljele Big Mac,ali nema veze više je ostalo za mene i Mariju.
Prvu utakmicu smo imale u dva pa smo se brzo požurile u apartmane po dresove. Igrali smo protiv Francuza koje smo pobijedile. Nakon tekme otišle smo u grad da kupimo suvenire. Ja sam kupila brdo razglednica (13 kom.) i privjesak za sestru.
Brzo smo se vratile nazad u dvoranu jer nam je počinjala druga utakmica. Igrale smo protiv Švaba od kojih smo spušili 30 razlike. Tješile smo se jer je to sve bilo '91 godište pa nije bilo teorije da ih pobijedimo.
Poslije utakmice otišle smo do druge dvorane u kojoj su igrale Slovenke protiv Francuza. Odlučile smo navijati za njih jer ipak oni djele bus s nama. Bilo nam je čudno gledati u dresovima nakon minica i uskih traperica. Na naše veliko iznenađenje pobijedile su.
Dok smo ih čekale izvan dvorane oko nas su se počeli skupljati crnci koji su bili naših godina. Jedan nam je prišao i pokazao na sebe i koliko sam ja shvatila rekao je svoje ime. Onda sam ja pokazala na sebe i rekla Ivona. On se nasmijao i pokazao na mene i rekao Ivorna. Od tada su me cure zazale da se zovem Ivorna.
Za vrijeme dana bilo je jako toplo pa smo se šetali u kratkim rukavima i kratkim hlačama. Maja je čak nosila i natikače. Kad je pao mrak počelo je biti hladnije pa smo se smrzavale. Na našu sreću tuda je prolazila neka žena koja je pomagala u organizaciji turnira,te nas je zapamtila jer smo igrale prvu utakmicu. Ponudila nam je da se vozimo s njom u autu do neke dvorane u kojoj je organizirana večera za natjecatelje. Naravno da smo pristale. Pošto je ona vozila neki mali auto nismo uspjele sve stati (nas 10),ali nas se čak uspjelo zgurati 5. Nismo mogle pomaknuti ni nožni prst. Jedva smo dočekale da nas iskrca ispred dvorane da možemo opet normalno disat.
Na našu nesreću večera je bila postavljena vani pa smo se opet smrzavali. Jedva smo dočekali da dođu i ostale cure te da odemo u apartmane. One su ubrzo došle i ispričale kako su ih oni crnci pratili sve do tu. Kasnije kad smo odlazili vidjeli smo ih kako ulaze u dvoranu i valjda traže nas. Trener nam je zabranio da im dolazimo blizu jer bi nas mogli napasti,pokrasti nas i prevnuti nam bus pa se ne bi mogli vratiti u Hrvatsku. Nama je to bilo smješno jer pet crnaca u japankama bi sigurno mogli prevrnuti bus i pokrasti nas desetero.
Kad smo se vratili u apartmane nismo znali tko će se prvi tuširati pa smo odlučili izvlačiti brojeve(U našem apartmanu bilo su tri sobe u kojim su bila dva kreveta,a imali smo za razliku od toga zajedničku tuš kabinu). Ja sam izvukla broj pet pa sam se morala načekati dok dođem na red. Za to vrijeme Morana i Daria su pripremale pidžama party u svojoj sobi. Jedva su dočekale da se i zadnji otušira te započne pidžama party. 
Imali smo bogatu gozbu: četiri sendviča,sokove napola napunjene i dve vrečice štapiča.
Brzo smo pojele i odlučile igrati "Vrečicu Štapića" jer nismo imali bocu za bocu istine. Prvo smo samo igrale istinu,a kasnije i izazova. Tako smo se zabavljale do negdje 1 h u noći. Zabavljale bi se mi i duže ali smo sutra imale utakmicu u 8 h,te smo se morale ustati već u 7 h.
Treće utakmicu igrale smo protiv nekih Francuza od kojih smo izgubili jer smo bile pospane i umorne. Poslije utakmice vratili smo se u apartmane u kojima smo se opet zafrkavali i zezali. Prvo smo se podijelili u ekipe(Marija,Nika i Ja protiv Darie i Morane) te organizirali borbu jastucima. Sad zamislite nas petero ako trčimo po apartmanu,vrištimo i udaramo se jastucima. Ubrzo nam je to dosadilo pa smo odlučile organizirati vjenčanje. Vjenčali su se Morano tj. Morana i Marija. Nika je bila teta,Daria je bila pop tj. popuša,a ja i Tena smo snimale i slikale cijelo vjenčanje.
Vrijeme je brzo prošlo i morale smo na četvrtu utakmicu. Igrale smo za peto mjesto protiv onih Francuza koje smo već dobili. Naravno da smo ih opet pobijedili. Poslije tekme ručali smo neke sendviče sa mesom i pomfrit.
Nakon ručka požuirile smo u opet neku desetu dvoranu da gledamo finale između Slovenaca i Francuza(bile su čak tri ekipe Francuza). Bile smo u žurbi jer smo se prije početka utakmice morale otuširati i presvući u čistu odjeću. Na sreću stigle smo otuširati prije utakmice,te smo čak stigle pogledati i natjecanje u tricama(Cilj je bio zabiti što više trica u jednoj minuti). Za nas se natjecala Živko koja je zauzela drugo mjesto. Odmah poslije toga počela je utakmica. Navijale smo za Slovence koji su pobijedili. Nismo mogle vjerovati da je fufinjak osvojio turnir. Život je pun iznenađenja...
Poslije tekme bilo je proglašenje pobjednika. Makar smo zauzele peto mjesto dobili smo pehar i majice na poklon. Čim je završila ceremonija proglašenja pobjednika krenuli smo prema busu. Ispred busa su nas dočekali oni crnci. Prvo su nam se beljili kroz prozor,a kad su skužili da vrata busa otvorena ušli su u bus. Mi smo se zezali da će nas oteti i prevrnuti nam bus,te smo htjeli da trener dođe i da ih vidi u busu. Sigurno bi mu se od straha i ljutnje digla i zadnja dlaka na kosi. Crnci su na žalost izašli prije nego što je trener došao. Kad smo kretali poslali su nam puse za oproštaj. Ja sam u šali njima slala puse nazad
.
Čim je bus krenuo Marija se osjećala pospano pa sam ja otišla sjesti do Maje i Andree dok se ona se ne naspava. Slušala sam sa Andreom rock muziku(Korn,Nirvana,Guns 'n' Roses, Aerosmith itd.) dok je Maja čitala Baladu o Buginim gačicama. Kad nam je dosadilo slušanje, Maji čitanje počele smo pričati o dogodovštinama sa turnira i iz cijelog života. Ubrzo nam se pridružila i Nika,a kasnije i Perička pa se iz zadnjeg reda busa čuo samo smijeh.
Nakon nekog vremena i mi smo se osječale pospano pa sam se ja morala vratiti na svoje mjesto. Bilo mi je žao buditi Mariju pa sam jedno pola sata stajala na nogama. Više nisam mogla izdržati da ne zaspim pa sam ju probudila. Malo se naljutila na mene jer sam ju probudila,a ona je bila jako umorna,ali što mogu nisam mogla stajati cijeli put. Ubrzo sam zaspala pa me ona probudila nakon nekih sat,dva da odem negdje sjesti da ona može spavati. Pošto je cijeli bus spavao nisam se mogla nigdje maknuti pa smo se opet posvađale,ali me je Maja spasila koja je sjela do mene,a Marija se legla odozada pokraj Andree. Mi smo neko vrijeme spavale,ali smo se ubrzo probudile i pričale jedne drugoj priče koje su nam se dogodile na truniru,te smo se šalile na trenerov račun. Ubrzo smo probudile Moranu i Dariu koje su spavale pokraj nas,te su nam se one pridružile brbljanju.
Tako je put brzo prošao i prije nego što si rekao keks bili smo u Celju i iskrcavali smo Slovence. Bile smo vesele jer smo znale da smo sve bliže Hrvatskoj i gradu Zagrebu. I napokon je došao taj trenutak. Iz Francuske smo se vratili u ponedjeljak na Velesajam s kojega smo krenule u petak u pola 6. Svi su roditelji već došli po svoju djecu,a ja i Marija smo trebali čekati moju mamu da dođe po nas s posla. Na sreću točno smo došli u trenutku kada mama nije imala puno posla pa je brzo došla po nas.
Kad sam došla doma nisam se osjećala baš najbolje pa sam odlučila izmjeriti temperautru. Na moju žalost imala sam 37.6 što znači da sutra neću moći ići u školu i ispričati curama iz raz. događaje iz Francuske.
Neda mi se više pisat. Boli me ruka. POZDRAV!!!!!!!!! Nadam se da ću brzo ozdraviti
- 16:07 -
petak, 02.06.2006.
FRANCUSKA
Ne mogu vjerovat! Idem u Francusku. Evo kako se to dogodilo:
Jednog dana na satu iz Hrvatskog moja frendica Marija rekla mi je da ćemo vjerovatno sa klubom(ja treniram košarku) ići u Francusku. Nisam mogla vjerovat. Mislila sam da se šali. Sljedeći dan trener je rekao da će vjerovatno ići samo '91 godište. Bile smo malo razočarane,ali nema veze budemo i mi došle na red. Za nekoliko dana saznale smo da '91 godište ne može ići jer svi imaju krizmu. Ne možete zamislit kak smo mi bile sretne. I eto došao je taj dan. Danas oko pola 6 moramo biti na Velesajmu,te krećemo pravac Francuska. Nadam se da ću se dobro provesti i da će bar jednu ekipu pobijediti. Također se nadam da ću vam jako nedostajati.
Super je kaj se vraćamo u ponedjeljak pa taj dan ne trebam u školu(u ponedjeljak pišemo fiziku i pita povijest)
POZDRAV!!!!!!!!!
- 12:50 -
utorak, 30.05.2006.
Prošle subote bila sam sa prijateljicama u kinu. Napokon smo pogledali "Da Vincijev kod". Meni film nije loš. Čak sam pročitala i knjigu. Ja sam doduše nevjernik,ali ne shvaćam zašto Crkva diže toliku prašinu oko jedne jedine knjige i filma snimljenog po toj knjigi. Uvijek će biti ljudi koji će drugačije misliti.U toj knjizi pisac iskazuje svoje mišljenje koje ne znači da je istinito. Svatko ima pravo na svoje mišljenje. Isto tako netko može misliti totalno suprotno. Stvarno je glupo od Crkve da se toliko zabrnjava zbog jedne knjige. Ako netko čvrsto vjeruje u Boga radi jedne knjige neće promijeniti mišljenje. Ovako se čini da Crkva stvarno nešto skriva što ne želi da izađe u javnost. Glupo je i to što nekim mojim prijateljima iz razreda zabranjuju roditelji da pročitaju knjigu ili pogledaju film. Tako im samo povećavaju znatiželju i želju da vide o čemu se u toj knjizi o kojoj svi govore radi. Kao što sam već rekla svatko ima pravo na svoje mišljenje pa tako i nečija djeca koja još nisu odlučila da li da vjeruju u Boga. Kao što je moja prijateljica napisala:Zašto Isus ne bi bio svemoguć,a uz to imao dijete i bio oženjen??????????
- 13:36 -
TONKA NEMOJ IĆI
Moja najbolja prijateljica seli se u Špansko. Svima nam je žao!!!!!! Tonka nemoj ići!!!!!!!!! Molim vas da glasajte radi Tonke,te odlučite da li se treba seliti ili ne...
- 13:31 -
ponedjeljak, 15.05.2006.
Danas u školi nije se dogodilo ništa posebno. Poslije škole imala sam neki zbunjeni liječnički pregled radi košarke. Išla sam sa Marijom i Nikom. Tamo smo srele Teu i Peričku. Na sreću odmah smo došle na red. Čim smo ušle počele smo se cerekati i nismo mogle stati. Unutra je bilo neka živčana ženska i stalno nas je smirivala. Morali smo puhat u neku tam zbunjenu stvarčicu da se vidi koliki nam je kapacitet pluća. Mjerili su nam težinu i kilažu (koja nije za javnost) Poslije pregleda ja,(magarac uvijek ide na prvo mjesto)Marija i Nika smo si kupile neke fine sendviče
. Sjele smo za obližnji stol,te smo čavrljale punih ustiju. Tuda je prolazila i moja frendica iz razreda Ana koja je u blizini imala turnir. Malo smo popričale s njom (ispravak:popljuvale smo ju jer smo žvakale sendvič i pričale u isto vrijeme). Ostala bi ona duže ali se morala vratiti na turnir. Danas navečer ima glupi trening. Kak mi se neda. Baš mi se ide raditi neke munjene vježbe dok se naš "dragi" trener dere na mene i od očaja čupa nešto što je preostalo od njegove kose.
- 18:56 -
nedjelja, 14.05.2006.
Jučer je bilo super. Išla sam sa frendicama u kino. Gledali smo neku komediju pasja sudbina. Pošto nije bilo puno gledatelja cijeli red smo imale za sebe. Sad zamislite nas četvero kako ležimo preko sjedalica i gledamo film. Poslije toga smo si kupile sladolede i čekale bus. Nije nam se dalo više čekati pa smo od glavnog kolodvora odlučile pješke do Dugava. Dohodale bi mi do Dugava da jedna prijateljica nije stalno zahtjevala da idemo busom jer je to predaleko. Tako smo radi nje malo prije Savskog mosta sjele na bus,ali pošto se nama hodalo u Sopotu smo opet sišle. Onda smo se vukle po Sopotu pa smo opet ko maxi Konzuma sjele na bus. Sreća da su Duagve bile u blizini jer da nisu tko zna koliko bi još puta sjedale na bus i opet silazile. Nije nam se dalo doma pa smo do 9,pola 10 bila vani. Doma sam došla umorna te sam taman stigla na onaj film sa Sandrom Bullock. Danas smo išli van na rolama. Među kućicama je neka garaža pa smo se tamo jednih pola sata spuštali i penjali. Ja sam se opet skoro polomila. Kada sam došla doma opet su me noge bolile. Šta ćeš! Izgleda da mi povreda još nije skroz prošla (prije negdje tri,četiri tjedna krivo sam stala i lijevi gležanj mi je jako natekao).
- 21:25 -
petak, 12.05.2006.
Evo mene nakon malo dužeg vremena. Nisam znala o čemu da pišem. Bila sa svojom obitelji u Opatiji. Bilo nam je super i vidjeli smo stazu slavnih Hrvata (čak imamo pet zvijezda). Danas sam imala popodne školu. Na moju veliku sreću imala smo samo TRI sata,pa sam odmah poslije škole išla van sa frendicama. Išle smo na rolama. (btw dobila sam nove role i užasno sam happy jer su mi to prve role sa gumenim kotačima). Doslovno smo se ubijale na njima. Srele smo dve frendice koje su igrale košarku pa smo mi, pametne i spretne išle igrati s njima. Možete zamisliti kako je to izgledalo. Kad sam došla doma nisam mogla stati na noge. Izgleda da sam si jako stegnula role pa sam si zaustavila krvotok. Samo se nadam da ću sutra moći hodati jer vjerovatno idem u kino sa svojim prijateljicama. POZDRAV SVIMA!!!
- 22:46 -
srijeda, 26.04.2006.
EVO PAR SMIJEŠNIH SLIKICA:
- 13:18 -
utorak, 25.04.2006.
Danas ujutro sam morala se dići u sedam jer sam morala ići vaditi krv. Bila je užasna gužva pa sam prvo moaral čekati 1 h da dođem na red. Kad sam anpokon došla na red žena mi je zabila iglu u ruku i napunila pune tri one bočice. Onda je pročitala na nekom papiru da me još mora zabiti iglu u prst. Zbunjeno sam ju pitala zašto na što mi je ona odgovorila da ni sama ne zna. Divno! Došla sam doma umorna jer sam se morala tak rano dizat,a jučer navečer sam kasno zaspala. U školi nije bilo ništa posebno. Samo sam saznala da jedna moja ''prijateljica ima ''predivno'' mišljenje o meni. Kad smo se vračali doma dečki iz razreda su zezali jednog dečka. Imali su sreće. Baš su tuda prolazili njegovi roditelji pa im je njegova mama očitala lijepu lekciju. Mi smo se sa strane gušili od smijeha
- 21:36 -
ponedjeljak, 24.04.2006.
- 13:10 -
nedjelja, 23.04.2006.
Evo mene opet nakon malo dužeg vremena. Današnji dan je bio super. Cijelo popodne bila sam vani sa frendicama. Igrali smo igru kocka (cilj igre je da pukneš loptu u tuđe polje tako da ju on ne uspije tebi vratiti). Pokraj nas su neka tri dečka igrala nogomet. ''Najpametniji'' među njima je dodavao loptu drugome tako precizno da je uspješno pogodio sestru od moje prijeteljice. Prvo im je opsovala sve živo, ali se nije tu zaustavila. Uzela im je loptu i nije im htjela vratiti. Jedan od te trojice ju je skoro uhvatio,ali ga je ona u zadnji čas u samoobrani opalila sa loptom u nos. Mi smo se ostali doslovno previjali od smijeha. Mislili smo da ćemo se moći nastaviti igrati kocke te da će nas ovi ostaviti na miru jer smo sada bili kvit. Dobro smo se prevarili. Ubrzo su uspjeli uzeti našu loptu. Sljedećih 20 min. lovili smo te dečke. Na našu sreću jednom od njih su ispali ključevi u travu dok je trćao. Obećao anm je da ako mu nađemo ključeve da će nagovoriti prijatelja da nam vrati loptu. Uspjeli smo naće ključeva i dobili smo nazad loptu.
Upravo sam se sjetila da sutra počinje škola!!!KVRAGU!
Da bar praznici traju malo duže.
- 21:46 -
petak, 07.04.2006.
Još jedan dan je prošao! U školi je bilo super! Preživjela sam još jedan dan. Na moju veliku sreću nisam trebala odgavarati fiziku iz koje se sigurno ne bi proslavila. Cijeli razred bruji o maturalcu. Vjerovatno idemo na Vis. Mislim da će nam biti super makar s nama ide najgora profesorica u školi. Samo se nadam da ''moji izrazito pametni dečki'' iz razreda neće napraviti neku glupost i sve upropastiti. Danas sa frendicama idemo u ZOO. Ne znam kako smo došle na tu ideju. Valjda zato što smo htjele nakon tako dugog vremena posjetiti svoju obitelj koja nam je falila. Nadam da ćemo se dobro provesti.
- 12:59 -
četvrtak, 06.04.2006.
Kad sam bila klinka mama mi je uvijek navečer prije spavanja čitala priče za laku noć. Svaka od njih imala je sretan završetak (do kraja života živjeli su sretni i veseli itd.). Kad sam malo narasla shvatila sam da život nije tako lagan i sretan. Ljudi se moraju na dan suočiti sa tisuću problema u kojima im nitko ne može pomoći i nemaju nikoga na kog bi se mogli osloniti (da ne govorim o ratovima, ubojstvima i nesrećama iz kojih nekada čovjek ne izvuče živu glavu). Zašto su ljudi toliko pohlepni i nikad se ne mogu zadovoljiti onime što već imaju?Zašto uvijek moraju tražiti još,još i još? Zanima me ako i postoji neko tko nas gleda sa neba zašto on ne pokuša zaustaviti te sukobe među ljudima? ZAŠTO?
Ovo zadnje pitanje si često postavljam? Da li uopče postoji neko svemoguće biće koje može učiniti što god hoće,te baš sad promatra i smije se kako smo mi ljudi smiješna bića? Ja mislim da je to plod čovjekove mašte,ali nekada je jednostavnije vjerovati u ono što ti se kaže. Nekad i ja sama povjerujem. Zanima me što vi ostali mislite o tome????
- 14:30 -
06.04.2006. POČETAK
Bok! Dolazim iz Dugava. Svi moji poznanici imaju blog pa sam odlučila da ga i ja trebam imati. Nadam se da će vam se svidjeti.
- 14:26 -
